Tokom prethodne nedelje, na društvenoj mreži Instagram, grupa OsnaŽene, pozvala je društvo na hitnu reakciju:
PRIJAVIMO NOVU PESMU FARAONA ,,ŽIG ZVERI”
U novoj pesmi Faraon seksualizuje:
-devojčice ispod 18 godina
-plišane igračke, kašice za bebe
-mali bukvar za decu od 6 do 7 godina
-Čokolino
-“šampanjac” za decu
Odnosno promoviše pedofiliju u svakom segmentu muzičkog spota i teksta pesme.
glasila je objava OsnaŽenih.
Osim što smo prijavile pesmu na YouTube-u prema instrukcijama OsnaŽenih, pretražile smo Faraona i na društvenim mrežama kako bismo reagovale dalje. Njegov sadržaj na TikTok-u nas je posebno emotivno potresao – da bi dokazao popularnost nove pesme, Faraon je snimio svoje reakcije na glasovne poruke koje su mu poslale mahom maloletne devojčice u inbox, u kojima pevaju stihove pesme Žig zveri. Gledajući to, zapitale smo se: kako smo izneverili/e naše devojčice?
Dok su još veoma male, društvo počinje da ih oblikuje prema patrijarhalnim vrednostima prave žene. Zasipa ih poklonima poput beba, kuhinjica, plastičnih usisivača, dečijom šminkom, lakovima za nokte,… istovremeno im šaljući poruke da su one nežne, mirne i brižne, uvek lepe i poslušne. Kako izgleda odnos sa suprotnim polom uči ih kroz poruke poput: Ko se tuče taj se voli; On tebe štipa/čupa, jer mu se sviđaš,… Sa takvim saznanjima, one ulaze u pubertet.
Pubertet je period kada dobijaju prvu menstruaciju i kada prolaze kroz različite psiho-fizičke promene. Umesto otvorenog razgovora o tome šta im se dešava i zašto, sve se šapuće po ćoškovima, ulošci se kriju, a njihovo telo istovremeno postaje i stub srama i predmet seksualizacije. Devojčice koje u tom momentu imaju između 10-14 godina dobijaju novu percepciju sebe, a tu sliku grade na kontradiktorinim porukama koje im društvo šalje.
Kao adolescentkinje, počinju da traže potvrdu svoje zrelosti, identiteta i pripadanja na pogrešan način, jer im društvo u kom odrastaju nameće mišljenje da su one sada odrasle žene, a tu odraslost često poistovećuju sa seksualnom aktivnošću. U trenutku kada bi trebale da grade zdrav odnos prema sebi i svom telu, devojčice se suočavaju sa objektivizacijom, seksualizacijom i osudom.
U tim periodima očevi se uglavnom, pod pritiskom kulture u kojoj su i sami odrasli, udaljavaju od svojih ćerki, jer one postaju žene i nije više prirodno da budu bliski sa njima. One devojčice koje su i pre toga imale narušen odnos sa očevima ili ga uopšte nisu imale, takođe, ostaju bez važnog modela odnosa sa muškarcem koji nije zasnovan na seksualnosti – kroz taj odnos one dobijaju pažnju, ljubav i validaciju bez seksualne dimenzije. Kada taj odnos izostane, često je teško razviti predstavu o tome kako izgleda zdrav odnos sa suprotnim polom.
Sadržaji kojima su svakodnevno zasute na društvenim mrežama dok su veoma osetljive, vrlo dobro poznaju njihove nesigurnosti, i ne samo to, oni na njima grade svoju slavu, moć i zaradu, a neki od njih ih neretko koriste i za zloupotrebu u lične svrhe i zadovoljstva.
Ne dobijaju podršku ni kroz obrazovni sistem u kojem seksualno obrazovanje i mentalno zdravlje ne posoji. Često ne znaju kome mogu da se obrate za pomoć onda kada im je to potrebno, a ako i znaju obeshrabrene su iskustvima onih koje su napravile taj korak, jer društvo vrlo lako upire prstom u njih, lepeći im različite epitete i pripisujući im odgovornost za ono što su doživele. Sav teret krivice društvo bez griže savesti i promišljanja prebacuje na devojčice.
Društvo smo mi. Mi smo njihovi modeli ponašanja, vrednosti i slika međuljudskih odnosa. Pre nego što krenu da donose zaključke o svetu, one slušaju i gledaju nas. Kada na njihova mala leđa natovarimo naša očekivanja, kada ih osudimo umesto da ih razumemo, prihvatimo i zaštitimo, baš tada smo izneverili/e naše devojčice.
I zato, ne treba da se pitamo zašto devojčice pevaju pesmu Žig zveri koja promoviše pedofiliju, nego zašto i kako smo ih doveli/e do toga da u njoj traže odgovore.
Teodora Petric